Advokati 113 klijenata Adiko banke koji su imali kredite u švajcarskim francima podnijeli su početkom ovog mjeseca ustavnu žalbu kojom od Ustavnog suda traže da se poništi presuda po kojoj moraju platiti sudske troškove u sporu koji su sa bankom vodili.

Presudom podgoričkog Osnovnog suda, koju je potvrdio Viši sud, pojedinačno svaki od klijenata mora da plati 4.032 eura za sudske troškove u postupku sa bankom i još po oko 3.600 eura faktoring kompaniji Heta na koje je banke prenijela kredite koje nije mogla da naplati.

Ovi troškovi su dodatno veći zbog kamata.

Javni izvršitelji su prije nekoliko dana počeli da blokiraju račune građana da bi naplatili sudske troškove.

Država je građanima koji su uzeli kredite u švajcarskim francima kod Adiko banke (nekadašnja Hipo Aple Adria banka) omogućila 2016. godine da konvertuju te kredite u eure po uslovima koji su važili na dan kada su sklopljeni, odnosno sa fiksnom kamatnom stopom od 8,2 odsto na godišnjem nivou i bez zatezne kamate.

To je urađeno kroz zakon koji je usvojila Skupština, a kome je prethodila tužba koju su klijenti podnijeli.

Pošto je zakonom ispunjeno ono što su građani tražili tužbom, onda je njih 113 odustalo od tužbe zbog ekonomičnosti postupka, dok 154 klijenta nijesu odustala od tužbe.

Tužba je podnijeta u maju 2013. godine. Banka je kredite u švajcarskim francima odobravala 2007. i 2008. godine, a klijentima su kasnije zbog promjene kursa rate drastično uvećane.

Apsurdna odluka Višeg suda

Advokati Dragomir Ćalasan, Vladan Đuranović i Biljana Vuksanović su u ustavnoj žalbi kojom se traži ukidanje presude Višeg suda naveli da je klijentima povrijeđeno pravo na pravično suđenje i na mirno uživanje imovine i podsjetili su na raniju presudu Ustavnog suda.

Navode da je njome utvrđeno da je “nesporno da se sporni ugovori o stambenim kreditima smatraju apsolutno ništavim, zbog čega ih je zakonodavac stavio van snage i obavezao banku da izvrši njihovu konverziju, da apsolutna ništavost glavnog ugovora i njegovo stavljanje van snage za posljedicu ima da takav ugovor ne proizvodi pravno dejstvo”.

“Time je ispunjen prvi dio tužbenog zahtjeva. Primjenom odredbi Zakona o konverziji kredita u švjacarskim francima, eliminisanjem devizne klauzule i promjenljive kamatne stope, te odsustva obračuna zatezne kamate, većina od tužilaca je smanjena iznos duga. Taj drugi, činidbeni dio tužbenog zahtjeva za 113 klijenata je ispunjen, zbog čega su oni zaključili nove sporazume o regulisanju duga. Nakon što je ispunjen njihov tužbeni zahtjev, kako utvrđujući – tako i činidbeni, oni su povukli tužbu i tražili troškove postupka, na što nije pristao tuženi (banka) i umješač (Heta), pa su tužioci jedino iz razloga procesne ekonomije povukli tužbeni zahtjev.

Dakle, svako dalje vođenje postupka bi prouzrokovalo nove troškove, pa bi u krajnjem svi dalji troškovi postupka pali na teret tužilaca”, navodi se u ustavnoj žalbi.

Advokati su objasnili da je Viši sud u vezi sa presudom za sudske troškove konstatovao da su se tužioci (113 klijenata) odrekli tužbenog zahtjeva, pa je Viši sud presudio da su klijenti izgubili parnicu i da su dužni da plate troškove.

“Ovakva odluka suda je apsurdna jer odricanjem od tužbe ne znači da klijenti nijesu uspjeli u sporu, već da je izgubljan pravni interes za dalje vođenje spora. Tužioci su tokom vođenja spora ostvarili ono što su tužbom tražili, pa su njihovi troškovi od momenta odricanja – ispunjenja obaveze banke, bili nužni i opravdani. Banka je dala povod za tužbu, a da je tužbeni zahtjev osnovan definitivno je potvrđeno donošenjem Zakona o konverziji kredita u švajcarskim francima, kojim je banci naloženo da postupi na način kako je to traženo tužbom”, objašnjeno je, između ostalog, u ustavnoj žalbi.