Vječiti dječak, veliki čovjek, prijatelj svakog djeteta, simbol našeg djetinjstva, sve to je on…Dragan Radulović.

Sjutra se navršava 19 godina od smrti jednog od najvećih crnogorskih pjesnika Dragana Radulovića.

Dragan je rođen u Nikšiću, 1. maj 1951, preminuo je u Podgorica, 7. februar 2002. Bio je najznačajniji savremeni crnogorskih pisac za djecu. Osim književnim i televizijskim radom, bavio se fotografijom i slikarstvom.

Njegova poezija je zastupljena u antologijama, čitankama i školskoj lektiri, a prevedena je na više stranih jezika. Objavio je preko dvadeset knjiga za djecu i odrasle.

Zapažene rezultate ostvario je i kao urednik Redakcije programa za djecu i mlade Televizije Cme Gore. Njegove dokumentame emisije za djecu „Velike nevolje malog Borisa”, „Ljubica ljubičica”, „Gorki slatkiši”, „Kolijevka”, i brojne druge priče o sudbinama djece iz ciklusa „Mali veliki”, obišle su svijet i okićene su značajnim nagradama i priznanjima.

Osim književnim i televizijskim radom, bavio se fotografijom i slikarstvom. Samostalno je izlagao u Podgorici, Novom Sadu, Budvi, Kotoru, Kraljevu, Tivtu…

Dragan Radulović bio je urednik nekoliko časopisa za najmlađe, inicijator i voditelj brojnih muzičkih i drugih festivala za djecu.

Za generacije djece Dragan je bio nezaboravni pjesnik njihovog odrastanja, a kritika mu je dala mjesto među čuvenim dječjim pjesnicima.

Radulović je prije nekoliko godina dobio ulicu u Podgorici, od Moskovske ulice do Bulevara revolucije. Takođe, otvoren je i vrtić u Glavnom gradu koji nosi njegovo ime.

Najznačajnije nagrade koje su mu dodijeljenje su Zmajeva za izuzetan stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za djecu, 1992. godine, Trinaestojulska nagrada za najveće domete u oblasti kulture i umjetnosti, 1993. godine, 18. septembar, Nagrada oslobođenja Nikšića za vanredno zalaganje i postignute rezultate u oblasti književnog stvaralaštva, Ratkovićeva nagrada, 19. Decembar, Nagrada oslobođenja Titograda za najbolje ostvarenje iz oblasti umjetnosti, 1988. godine. Nagrada UNICEF-a dodijeljena mu je 1996. godine.

Dragan se uvijek odnosio brižno, nježno i pažljivo prema svakom živom biću. Bio je prijatelj svoj djeci svijeta.

Uspio je da ostavi dubok trag i da trajno ureže svoje ime vanrednim doprinosom u oblastima kojima se bavio. Prema djeci se odnosio odgovorno i kao pravi roditelj.

Uvijek je pokazivao svoju stranu vječnog dječaka. Tako je naše djetinjstvo učinio bezbrižnim i ostao naš istinski heroj.

“Ako će veliki ljudi i dalje kao u šali
da ubijaju i da oholo vode rat,
ja ću i dalje da ostanem ovako mali
i neću da porastem za inat.

Ako će veliki ljudi cvijeće da kose
i da osomo ruše budućnosti sprat,
ako će u vatru da tjeraju bose,
ja neću da porastem za inat.

Ako će veliki Ijudi da obijaju banke,
da samo topove i tenkove voze znat,
ja ću radije da vozim sanke
i neću da porastem za inat.

Ako će veliki ljudi ranjeni da vrište,
mjesto za limunadu da za metke prave automat,
ja ću i dalje da idem u zabavište,
i neću da porastem za inat”.