Neophodan nadzor roditelja i jasna pravila

„Svako peto dijete uzrasta 4 do 8 godina ima svoj mobilni telefon, a 9 od 10 djece u Crnoj Gori je okruženo svim savremenim komunikacionim i informacionim uređajima, bez obzira na uzrast. Djeca uzrasta od 12 do 17 godina ispred ekrana (najčešće tzv screen ekran) provode oko 8 sati dnevno, a čak 22 odsto djece nije pročitalo nijednu knjigu (van školskih zadataka) u posljednjih godinu.“ 

Epidemija virusa korona ograničila je kretanje, druženje i uobičajen način života, pa su djeca, naročito zbog novog načina pohađanja nastave ali i izolovanosti, sve više prepuštena uticaju medija. Roditelji, usled trke za poslovima i egzistencijom, ali i straha od pošasti koja je zadesila čitav svijet, nisu više u prilici da uče djecu da se realan život odvija iza ekrana i da su tu stvaraju najbolja iskustva i osnova za socijalne i kulturne vrijednosti. I prije pandemije, mnogi roditelji u Crnoj Gori imali su problem da “natjeraju” djecu da izađu napolje, da se odvoje od društvenih mreža i igrica, da se druže sa vršnjacima i stvaraju prava prijateljstva. Te probleme korona je dodatno pojačala.

Istraživanje Unicef-a iz 2018. godine, donijelo je zabrinjavajuće podatke. Naime, svako peto dijete uzrasta 4 do 8 godina ima svoj mobilni telefon, a 9 od 10 djece u Crnoj Gori je okruženo svim savremenim komunikacionim i informacionim uređajima, bez obzira na uzrast. Djeca uzrasta od 12 do 17 godina ispred ekrana (najčešće tzv screen ekran) provode oko 8 sati dnevno, a čak 22 odsto djece nije pročitalo nijednu knjigu (van školskih zadataka) u posljednjih godinu.  Zabrinjavajuće je da u slučaju izloženosti neprimjerenom sadržaju, svako peto dijete ne bi o tome razgovaralo sa roditeljima. Preko polovine ispitanika kazalo je da se dešava da im roditelji kada su zauzeti upale TV ili Youtube i puste ih da gledaju šta hoće da bi završili svoje obaveze na miru.

Internet nam omogućava da smo uvijek u toku, da brzo dođemo do informacija, da razgovaramo i zabavljamo se sa prijateljima. No, vrlo često može biti i moćno oružje, opasno naročito po djecu. Jedna od takvih situacija je dopisivanje sa nepoznatim ljudima preko društvenih mreža. Gotovo da nema osobe kojoj na društvenim mrežama ne stižu zahtjevi za prijateljstvo ili poruke od nepoznatih ljudi. Djeca vrlo često nisu svjesna rizika komunikacije s nepoznatim osobama, od kojih neki mogu biti potencijalni zlostavljači, koji se često lažno predstavljaju, dajući netačne podatke o svojim godinama, izgledu, mjestu stanovanja…  Na osnovu istraživanja koje je kancelarija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori sprovela u 2013. godini, svako četvrto dijete je kazalo da je putem društvenih mreža primilo poruku ili sadržaj koji je seksualno uznemiravajući. Većom dostupnošću interneta, i ta brojka je sigurno veća.

Kako da se roditelji izbore sa sve većim izazovima u odgajanju djece, na koji način da ih zaštite, razgovarali smo sa Elvedinom Kahrovićem, psihologom-psihoterapeutom, i Dženanom Muslić, psihološkinjom. Naši sagovornici kažu da se moraju postaviti jasna pravila jer djeca o tehologiji mogu znati više od roditelja, ali roditelji znaju više o životu. I u ovoj oblasti, djeca od roditelja treba da nauče “sigurno da hodaju”.

– Bržim razvojem interneta i internet tehnologija mnoge stvari nam postaju dostupne što generacije prije nas nisu mogle ni zamisliti. Našim roditeljima tokom njihovom djetinjstva bilo je nezamisljivo besplatno komunicirati sa nekim ko živi u Australiji, gledati dronove koji lete, naručiti hranu putem interneta, upoznati novog druga/drugaricu putem interneta ili čak ostvariti prijateljstvo sa nekim ko živi na drugom kontinentu, priča drugi jezik, ima drugačije običaje i kulturu od naše a da tu osobu pritom nikad uživo nismo upoznali. Razvojem interneta i internet tehnologija kvalitet života nam se popravio, imamo mogućnost da uživamo u većem komformizmu, olakšano nam je putovanje, druženje, poslovanje. Mnogo je benefita da se rijetko kad zapitamo kakva je druga strana medalje. Krađa ličnih podataka, ucjene, pedofilija, opasne psihotične osobe koje znaju biti veoma manipulativne, osobe sa poremećajem ličnosti, seksualni predatori… samo su neke od opasnosti koje vrebaju internetom a u koje se vaše dijete može upetljati kao u paukovu mrežu a da toga nije ni svjesno. Roditelji, vi imate potpuno pravo sa vremena na vrijeme provjeriti društvene mreže vašeg djeteta. Često dijete ako bude žrtva neke od gore nabrojanih radnji, nema smjelosti i hrabrosti da kaže roditeljima zbog stida ili srama koje osjeća, zbog straha od osude i moguće kazne dijete odluči da takvo nešto prećuti – ističe Kahrović, dodajući da je druga opasnost koja se javlja – zavisnost o društvenim mrežama.

– O društvenim mrežama ili internet igricama se postaje zavistan postepeno i gotovo neprimijetno. Od rečenice „Samo da uđem pet minuta na Facebook ili samo jednu igricu da odigram sa drugarima“,  za nekoliko mjeseci dijete umjesto tih pet minuta zna ostati između 10 i 12 sati na internetu. Odjednom školski drugari postaju dosadni, roditelji su dosadni, samo je internet svijet zanimljiv i zabavan. Veoma često radim sa tinejdžerima i adolescentima zavisnicima o internetu. Odvikavanje nije nešto što će se preko noći postići, to je dugotrajan proces koji zahtijeva mjesece intenzivnog psihoterapijskog rada. Odvikavanje od interneta ima i svoje fizičke simptome, od nesanice, migrene, nemogućnosti kontrolisanja bijesa, do bolova u određenim dijelovima tijela, gubitka apetita ili nagle potreba za hranom i gojaznosti. Stoga, moja preporuka roditeljima je ograničite vrijeme koji vaše dijete provede na internetu i sa vremena na vrijeme provjerite društvene mreže vašeg djeteta kako bi se spriječili veći problemi – zaključuje Kahrović.

U relaciji roditelja i djece važno je pravilno komunicirati i postaviti jasne granice, u skladu sa uzrastom i unaprijed dogovorenim pravilima. Koliko mi provodimo vremena uz telefon će svakako imati uticaja na to da i naše dijete čini isto, kaže Muslić.

– Učenje predstavlja proces koji se nikada ne završava. Jedan od važnih oblika učenja koji je u osnovi učenja tih relativno trajnih oblika ponašanja i reagovanja – jeste učenje po modelu. Učeći po modelu mi usvajamo različite oblike socijalnog ponašanja, socijalnih vještina, stavova, vrijednosti, predrasuda itd. Učenje po modelu bi se moglo primjeniti i kada je u pitanju odnos naše djece prema Internet sadržajima i korišćenju pametnih uređaja. Roditelji ne treba da zabrane ali mogu da ograniče i uspostave pravila korišćenja Interneta i vremena koje se provodi uz pametni uređaj. Kada razmišljamo u kontekstu koji nam se sada dešava tj. trenutna epidemiološka situacija sa COVID-19 virusom, djeca zbog svojih školskih obaveza provode dosta vremena uz pametni uređaj što dodatno usložnjava pravilno postavljanje dnevnih obaveza i aktivnosti za dijete. Roditelji moraju imati neko osnovno zananje o svim servisima i sadržajima koje dijete koristi kako bi mogli i kontrolisati. Pored količine vremena koja se provodi na Internetu, važan je i sadržaj koje dijete prati i kojem pristupa. Važno je da se roditelji informišu i potraže pomoć ukoliko to ne mogu sami kako bi poznavali sve mogućnosti i postavke sigurnosti koje mogu omogućiti za svoju djecu. Ukoliko djeca koriste društvene mreže (Facebook, Instagram, WhatsAPP, Viber…) važno je da imaju znanje o svim pozitivnim i negativnim mogućnostima aplikacija. Smatram da je važno da svoj krug prijatelja biraju kao što to čine i u realnom životu. Ono što djeca nauče o socijalnom ponašanju i vrijednostima lako će prenijeti i u imaginarni svijet Interneta – kaže Muslić, dodajući da bi roditelji trebalo da pojasne djeci kroz primjere šta je prikladno a šta ne, te da sa svojom djecom razviju odnos u kome ona ne bi imala potrebu da nešto kriju od roditelja već bi bilo koju aplikaciju mogli slobodno pregledati i pratiti.

Muslić ističe da danas već u predškolskom uzrastu djeca počinju da prate sadržaje na Youtube aplikaciji, gledaju crtaće i slične sadržaje, te da je i tu potrebno napraviti kontrolu play liste jer se razni nepoželjni sadržaji mogu naći.

– U svemu je potrebno naći pravu mjeru. Pred roditeljima je veliki izazov i roditeljstvo se u današnje vrijeme usložnjava ali sve u cilju zaštite djece i njihovog srećnog i zdravog odrastanja. Potrebno je da ih slušamo, da pratimo njihove aktivnosti tokom dana i da im omogućimo da se osjećaju sigurno u bilo kojoj situaciji da se nađu. I na kraju, vraćam se na priču od početka. Važno je da i mi sami poštujemo pravila koja postavljamo i budemo doslijedni u svemu jer ćemo na taj način pokazati pravi model za učenje našoj djeci – zaključuje Muslić.

Oprez pri izboru virtuelnih prijatelja

Sedamnaestogodišnja Aleksandra kaže da joj često stižu zahtjevi za prijateljstvo na Facebook-u, i zahtjevi za praćenje na Instagramu-u od nepoznatih osoba, većinom muškog pola, različite starosne dobi, ali da rijetko prihvata takva prijateljstva, svjesna zloupotreba i opasnosti.

– Ipak, ne mogu da kažem da dobro poznajem svaku osobu koja me prati na društvenim mrežama. Na primjer, ako me zaprate prijatelji od mog najboljeg druga ili najbolje drugarice, kao i njihovi rođaci, prihvatim. Ali ljude koje nikada u životu nisam vidjela, čula za njih, nikad ne prihvatam, a naročito ne starije muškarce, čiji su zahtjevi sve češći i češći, kaže Aleksandra, pojašnjavajući da se dešava da dobije poruke od nepoznatih ljudi, ali da se i tu može zaštititi stavljanjem takvih osoba na blok listu. Za sebe kaže da vodi dosta računa o ponašanju na društvenim mrežama, ali da zna dosta onih  koji ulaze u online konverzacije sa strancima.

– Smatram da naročito djevojke trebaju biti oprezne na društvenim mrežama. Mojoj drugarici se desilo da joj muškarci šalju razne neprikladne snimke i slike – ističe Aleksandra.

Godinu mlađa Sara kaže da joj stižu zahtjevi nepoznatih ljudi na Instagram, te da su česte i poruke od muškaraca najčešće nakon što objavi neku svoju fotografiju. U slučaju neprikladnih i uvredljivih sadržaja, takve osobe odmah blokira. Smatra da bi prije konverzacije sa nepoznatim osobama približnog uzrasta, svi trebalo da se dobro raspitaju o njima kod svojih prijatelja.

Među mladima gotovo da nema osobe koja ne dobija zahtjeve i poruke od nepoznatih lica, kaže 17-ogodišnja Dušica, a poslednjih godina veliki je broj lažnih profila, odnosno onih sa lažnim imenom i prezimenom, fotografijama i drugim ličnim podacima.

– Neophodno je da razmišljamo svjesno, da ne prihvatamo nepoznate ljude na društvenim mrežama i da tačno izaberemo koji će naši lični podaci stajati na našem profilu. Mi ne znamo da li se iza nekog profila krije neka nasilna osoba, pedofil, i zato je jako važno biti oprezan i uticati na mlađu djecu koja nemaju iskustva ni životnog ni u korišćenju društvenih mreža. Svjedoci smo i mnogobrojnih lažnih humanitarnih stranica i profila čiji vlasnici imaju za cilj da iskoriste dobru volju ljudi i ukradu značajnu sumu novca. Zbog toga niko od nas ne može nikad biti siguran na internetu – zaključuje Dušica.

Tekst objavljen u listu „Pljevaljske novine“ 1.1.2021.

autor teksta: D. Peruničić