U Crnoj Gori, prema posljednim statističkim podacima, živi skoro 45 i po hiljada siromašne djece, kazala je zamjenica šefa predstavništvaa UNICEF-a u Crnoj Gori Mihaela Bauer.

Prema njenim riječima, samo 14.237 djece je dobijalo dječji dodatak, što znači da više od 30 hiljada mališana, koji su u riziku od siromaštva, nije dobijalo novčanu pomoć države. Ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić odmah je, po stupanju na družnost, najavio da će Vlada raditi na uvođenju dodatka za svako dijete. Na pitanja o visini dodatka, uzrastima djece koju će sljedovati, te početku isplate, nijesmo dobili odgovore.

“Podaci MONSTAT-a pokazuju da je 33,7 odsto djece u Crnoj Gori izloženo riziku od siromaštva. U apsolutnim brojkama, to znači da u Crnoj Gori ima oko 45.481 siromašno dijete”, precizirala je Bauer.

Ona ukazuje da se, zbog posljedica pandemije korona virusa, širom svijeta ponovo ozbiljno razmatra uvođenje univerzalnog dječjeg dodatka.

Primjeri Estonije, Austrije, Danske, Kanade

Preporuka UNICEF-a crnogorskoj Vladi je, kako navodi Bauer, temeljna analiza troškova i koristi.

“Naša preporuka Vladi je da izabere model koji će podržati najveći broj djece koja žive u siromaštvu, ili su u riziku od siromaštva i koji obezbjeđuje maksimalni uticaj na njihov razvoj. Zbog toga, zagovaramo sveobuhvatniji pristup, koji uzima u obzir ne samo zadovoljavanje trenutnih i neposrednih potreba djece pogođene siromaštvom, već i načine da se djeca zauvijek izbave iz siromaštva”, rekla je Bauer.

Ističe da je 108 država Ujedinjenih nacija u nacionalnom zakonodavstvu predviđalo neki oblik davanja za djecu ili porodicu.

“Za Crnu Goru bi mogli biti najrelevantniji uporedni primjeri iz evropskih ili država članica EU. Rumunija, Estonija, Mađarska, Austrija, Finska, Njemačka, Letonija, Poljska i Slovenija imaju univerzalni dječji dodatak. Validnu opciju predstavljaju i kvazi-univerzalna davanja, gdje se obezbjeđuje dodatak za svu djecu ispod određene starosne granice, kao što je to slučaj u Ukrajini i Bjelorusiji”, ukazala je Bauer.

U nekim državama, kako je dodala, iznos naknade se smanjuje za najbogatije porodice. One dodatak vraćaju u sistem javnih finansija kroz porez ili na drugi način. Ta praksa primjenjuje se u Danskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Kanadi.

Pažljivo planirati ekonomski razvoj

Bauer naglašava da siromaštvo nije povezano samo sa nedostatkom prihoda i da se ne može riješiti jedino putem materijalnih davanja.

“Ono je povezano sa nedostatkom prilika da djeca od ranog djetinjstva dobiju kvalitetno obrazovanje, zdravstvenu i zaštitu od nasilja i eksploatacije, isključenosti i diskriminacije, da se redovno bave kulturnim i sportskim aktivnostima i provode kvalitetno vrijeme sa roditeljima i vršnjacima”, istakla je Bauer.

Sve to, kako dodaje, zahtijeva strateško i pažljivo planiranje ekonomskog razvoja jedne zemlje i reformi u oblasti obrazovanja, zdravstva, socijalne i dječje zaštite, kulture i sporta.

“Ako se dječji dodatak osmisli na odgovarajući način u sklopu šire socijalne politike, njime se može u znatnoj mjeri uticati na privremene ishode po djecu, poput potrošnje na proizvode namijenjene djeci, pohađanja školovanja i pristupa zdravstvenoj zaštiti, tako i na konačne ishode, kao što su kognitivni razvoj i zdravlje djece”, zaključila je Bauer.

Pandemija će pogoršati brojke

Istraživanje UNICEF-a o višedimenzionalnom siromaštvu pokazuje da djeci u Crnoj Gori veliko psihološko opterećenje predstavlja kada ne mogu da priušte odgovarajuću odjeću ili kada od kuće ponesu užinu u školu, jer im se vršnjaci zbog toga rugaju.

“Oko 30,5 odsto mladih, uzrasta 18 do 24 godine, živi ispod praga siromaštva. Taj broj se već dramatično povećao u 2019. Godini. Premalo je postignuto na planu smanjenja nivoa siromaštva među djecom od 2013. Očekuje se da će se ove brojke znatno pogoršati kada se uzmu u obzir efekti epidemije COVID-a-19”, upozorila je Bauer.