Prema vjerovanjima, na Badnje veče bi trebalo da praštate i mirite se, a na Badnji dan da vratite pozajmljeno.

Slavi se dan uoči Božića i ujedno je posljednji i najstroži dan Božićnog posta. Tog dana rano ujutro domaćin odlazi da isiječe badnjak, najčešće je to hrastovo drvo, da bi ga te večeri unio u kuću i time označio početak božićne svetkovine. Badnji dan nazvan je po sječenoj grani hrasta – badnjaku, svijetom drvetu Slovena.

Na Badnji dan, prema vjerovanjima, ništa ne treba da se iznosi iz kuće, a objeduje se na slami. Čim svane, loži se vatra i peče se pečenica, pripremljena prethodnog dana, na Tucindan. Na Badnji dan se posti, a uglavnom se jedu riba, pasulj, kupus i suvo voće.

Žene u kući mijese božićne kolače, torte i pripremaju prigodnu trpezu za Božić.

Prema običajima, ujutro rano, već u zoru, pucanjem iz pušaka objavljuje se polazak u šumu po badnjak, po koji idu muškarci iz porodice. Bira se obično mlad i prav cerić, a može i hrast. Kada odabere odgovarajuće drvo, domaćin se okrene istoku, tri puta se prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i Božić, uzima sekiru i siječe badnjak.

Po narodnom vjerovanju, badnjak se mora posjeći u tri snažna udarca.

Ono što sekira od tri puta ne presječe, dovršava se lomljenjem ili uvrtanjem. Taj lomljeni dio na badnjaku zove se brada.

Kad se badnjak donese, uspravi se uz kuću, pored ulaznih vrata, gdje stoji do uveče, a onda se unese u kuću. Kasnije se u večernjim satima pali na kućnom ognjištu, kao simbol toplote koja grije i zbližava ukućane.

Na Badnje veče bi trebalo da ukažemo poštovanje i pozdravimo rođenje Isusa.

Uveče, uoči Božića, badnjak se unosi u kuću. Prvo se cjeliva i maže medom, a nakon toga se pali i počinje “džaranje”. To je običaj čačkanja i raspaljivanja plamena, najčešće uz riječi “koliko iskrica toliko srećica, koliko varnica toliko parica, zdravlja…”.

To izgovara i položajnik koji ujutro na Božić prvi uđe u kuću domaćina i “džara” vatru.

Pečenica se unosi na ražnju. Uglavnom je dvojica nose, i jedan od njih prvo prelazi desnom nogom preko praga i pozdravlja domaćicu i žensku čeljad riječima: “Dobro veče! Čestiti Božić, srećno Badnje veče!”

Domaćica i drugi ženski članovi porodice posipaju pečenicu i domaćina zobi i pšenicom, odgovarajući: “Dobro veče! Čestiti vi i vaša pečenica!”

Prema vjerovanjima, na Badnje veče bi trebalo da praštate i mirite se, a na Badnji dan da vratite pozajmljeno.

POKLONI POD BADNJAKOM

Sa badnjakom se u kuću unosi i slama koja se posipa po cijeloj kući ili u prostoriji gdje je postavljena trpeza. Slama simbolizuje onu iz pećine u kojoj se rodio Hrist i ona se posipa kako bi domovi ličili na Vitlejemsku pećinu.

Ispod badnjaka ili u slamu valja se ostaviti nešto poklona i slatkiša za djecu. Prema starom običaju, stariji kada unose slamu kvocaju, a za njima idu djecu i pijuču. Domaćin nakon toga obilazi sve dijelove kuće bacajući u ćoškove po jedan orah. Kvocanje i pijukanje ima posebno simboličko značenje.

“Kao što kvočka pod krilima prikuplja svoje piliće i zagrijeva ih materinskom ljubavlju, tako je Hristos došao da sve ljude sabere u jedno i ukijrepi svojom ljubavlju, i kao što se pilići hrane žitom, tako je i on ljude nahranio i napojio svojom naukom, jer je govorio: Ko je gladan neka dođe k meni i ja ću ga nahraniti, i ko je žedan neka dođe k meni da pije vode žive”.

VEČERA NA BADNJE VEČE

Nakon unošenja badnjaka i slame svi ukućani stanu oko stola na kome je večera i pomole se Bogu, čestitaju jedni drugima Badnje veče i sjednu za trpezu.

Večera mora biti posna, a najčešće se priprema prebranac, a uz to se postavlja kisjeli kupus, salata, turšija, suve šljive, smokve, jabuke, bademi, lješnici, orasi…