Mora postojati zakon koji će da reguliše način kako će se pomagati onima kojima je to neophodno

Koliko je država odgovorna prema najugroženijima kada dozvoljava da nam građani skupljaju novac za bolesnu decu, da doniraju hranu i odjeću za siromašne? 

Ujedinjene nacije su 22. decembar 2005. godine, u rezoluciji 60/209, navele solidarnost kao jedan od temeljnih i univerzalnih vrijednosti na kojima bi se trebali graditi odnosi između naroda u 21 vijeku. Zbog toga su odlučile proglasiti 20. decembar Međunarodnim danom ljudske solidarnosti.

Ovaj dan služi kao podsjetnik ljudima da pomažu jedni drugima, da se sjete da ima onih koji jedva imaju da se prehrane i da razvije osjećaj zajedništva među ljudima. 

A nikad pomoći više nije bilo potrebno nego sad, u vrijeme kovida. Mnogo ljudi je ostalo bez zaposlenja, mnogo je onih koji su nalazili nacin da prežive njihove porodice odlazeći u inostranstvo da rade, što je sada nemoguće. Previše je onih koji žive bez ikakvih prihoda a pomoći niodkuda.  
Solidarnost, kao moralni pojam označava moralnu obavezu čovjeka za čovjeka. 

Ta inicijativa, koju je potaknuo bivši poljski predsjednik i utemeljitelj Solidarnosti Lech Walesa, želi ohrabriti plodnu raspravu o postizanju Milenijskih ciljeva.

“Solidarnost je jedina logična mogućnost za uspješno suočavanje s današnjim izazovima, kao što su glad, epidemije, nerazmjerna raspodjela izvora, i terorizam” kazao je Walesa.

Strašno je kada nailaziš na tugu, siromaštvo i bolesti, ali je još strašnije kada si prisiljen da tražiš pomoć od drugih i moliš da preživiš.Spoznala sam sve neprilike i osjećanja  socijalno ugroženih tokom desetogodišnjeg svakodnevnog volonterskog pomaganja  ljudima.Pomozimo kad god i koliko možemo.

Vlada mora izdvojena sredstva u budžetu zaista iskoristiti  za suzbijanje siromaštva a ne kao do sada, kada su preusmjeravana za druge namjene  i trošena za mnogo toga koje nema veze sa siromaštvom.

Država će morati da uzima više od bogatih da bi transferisala ta sredstva u rješavanje problema siromašnih. 

U Ministarstvu rada i socijalnog staranja opredjeljivala su  se  sredstva za socijalno ugrožene ali i u drugim Ministarstvima i užem kabinetu Vlade, kao i iz budžetskih rezervi, za koje javnost nije imala uvid. U Centrima za socijalni rad sredstva za jednokratnu pomoć su  se određivala prema samoj procjeni zaposlenih, nije bilo striktnih  pravila. Neko je dobio 10 eura a neko par stotina i mnogo više od toga.

Vrijeme je da imamo odgovorne i pravične ljude na osjetljivim mjestima kakvi su u Ministarstvu za socijalni rad, Centrima za socijalni rad, Sekretarijatima za socijalni rad i Crvenimom krstu, koji će raditi za dobrobit socijalno ugroženih.

Nadam se da više nikad neće politicka pripadnost omogućavati privilegije onima koji pomoć nisu zaslužili a zakidati onima koji jedva preživljavaju jer ih teren nije prepoznao.

Naši ljudi su humani i pomažu ali im sve veća nemaština koja nas steže smanjuje mogučnosti da to čine koliko i kako bi željeli.Više pomažu oni sa manje od onih sa više prihoda što je tužno.

Ne smijete izgubiti vjeru u humanost. Humanost je okean, ukoliko se nekoliko kapi okeana uprlja, cijeli okean ne postaje prljav.

Nova vlada je stupila  na funkcije i imaće mogućnost da radi na oporavku  od epidemije korona virusa, posveti se pravicnijem odnosu sistema prema ljudima i smanji nejednakost koja je postala ozbiljna ponava u našem društvu.

Situacija je danas takva da se od nas traži zajedničko djelovanje, solidarnost i saradnja.

Marina Medojević i volonterski tim Banke hrane Crne Gore