Milan Zeković iz Zemuna, pištoljem i nožem, ubio je na novogodišnji dan 2005. Slavoljuba, Slavku i njihove sinove – Marka (7), Srđana (10) i Željka (12) u Herceg Novom. Zeković je osuđen u Srbiji zbog ubistva petočlane porodice Roganović u Herceg Novom 31. decembra 2005. U bračni par je pucao, a njihove malolјetne sinove dokrajčio je nožem. Tokom suđenja priznao je da je ubio i Bojana Simića (18) u Zemun Polju 2001. godine. On se danas nalazi pod psihijatrijskim liječenjem u Zatvorskoj bolnici u Beogradu, jer su stručnjaci zaključili da pati od paranoidne šizofrenije.

Šestostruki ubica je prethodno na sudu u Crnoj Gori do detalja opisao kako je tog 31. decembra prije tačno 19 godina masakrirao prve komšije, Slavoljuba (41), Slavicu (41) i njihove sinove Željka (12), Srđana (10) i Marka (7).

Njegova izjava, u cjelosti, ostaće upamćena kao najbizarnija u sudskim analima.

“U pištolju kojim sam ubio Roganoviće bilo je samo pet metaka, zbog čega sam morao da koristim i nož. Prvo sam ubio glavu porodice, Slavoljuba, koga sam pozvao u svoj stan da mi popravi slavinu. Onda sam otišao u njihovu kuću. Ispraznio sam pištolj i uzeo nož. Pretvorio sam se u životinju. Djeci sam presjekao vratove, jer je jedan od dječaka još davao znake života”, pričao je uplakani Roganović, a potom sablaznio sve prisutne u sudnici:

“Prije nekoliko mjeseci javilo mi se u snu da bi dječaci mogli da ožive. Čuo sam da je to skupo, ali naša vlada mogla bi to da plati. Žao mi je djece, nisam htio da ih ubijem. Volio bih da budu klonirani”!

Zeković je istakao da se kaje zbog zločina, ali je rekao da je bio prinuđen na to jer je “strahovao za svoj život”! Naveo je i da je posle krvavog pira htиo da se ubije. Međutim, nije imao više metaka, a za vješanje ili samoubistvo nožem nije imao hrabrosti. 

Na pitanje sudije kako je imao hrabrosti da svirepo ubija druge, odgovorio je da to nije bila hrabrost, već očaj.

“Oni su mene i moju majku godinama maltretirali. Sve prijave protiv njih bile su uzaludne, jer su imali dobre veze u policiji i opštini. Imali smo sukoba i na nacionalnoj osnovi, pošto smo majka i ja Srbi, a oni Dukljani. Često su nam psovali srpsko porijeklo”, rekao je Zeković, istakavši da je još u mladosti imao psihičkih problema zbog čega su ga zvali ludi Milan. 

Porodica Roganović, bila je te subote popodne na okupu. Slavka  je spremala novogodišnju večeru koja je ostala u rerni, jer je domaćicu i njene najmilije pretekao ubica. Oko nje su bili sinovi Marko, Srđan i Željko, učenici Osnovne škole “Milan Vuković” u Herceg Novom. Tu je bio i otac porodice Slavoljub, zvani Piljo. Radovao se poslovima koje je obezbijedio za prve mjesece nove godine. Pozvali su u goste dio svoje rodbine, kako bi zajedno dočekali 2006. Ali, umjesto druženja i slavlja, lelek i suze prolomili su se ovim dijelom Herceg Novog posljednjeg popodneva te godine.

Slavkina sestra Senka došla je u subotu po podne pred dom Roganovića. Vrata su bila zaključana. Pozvonila je, ali se niko nije javljao. Tada je kolima prošao Senkin sin Zoran, koji se zaustavio kada je vidio majku. Pozvala je svog brata Raša Đurića, a onda je Zoran zvao i svog oca, Senkinog bivšeg muža Raja Zoranića, koji živi u ovom naselju.

Odškrinuli su žaluzine i primјetili da Slavka leži u dnevnoj sobi. Odmah su posumnjali na najgore i Rajo je provalio vrata. Prizor na koji su naišli ledio je krv u venama. Pošto su vidjeli da je Slavka mrtva, potražili su djecu. Ispod stola, nedaleko od majke, ležali su Željko i Srđan, okrenuti jedan ka drugom, s tragovima krvi, već hladni. Prestravljeni, tek tada su primijetili tijelo malog Marka koje je virilo ispod majčinog, u lokvi krvi. U tom momentu su pomislili da je možda Slavoljub likvidirao porodicu, jer njega nije bilo u kući. Ali, u kući su našli njegov mobilni telefon.

Rajo je alarmirao policiju i ubrzo i sam dao iskaz o onome što je vidio u kući. Tada je ispričao da su Roganovići ranije imali nesporazume sa komšijom Milanom Zekovićem. Policija je naišla na zaključana vrata Zekovića. Posle provale, unutra je nađeno nepomično tijelo Slavoljuba Roganovića. Već je bilo jasno ko je počinio masakr. Munjevito su blokirani svi izlazi iz grada. Bio je mrak, oko 17.30 časova. Zeković, koji je u to vreme viđen na autobuskoj stanici u Novom, spremao se za bjekstvo. Po jednoj priči, prebacio se auto-stopom do Podgorice, a onda nastavio autobusom ka Srbiji. Uhvaćen je kod Gornjeg Milanovca.

Krivio komšije za smrt majke

Milan Zeković je došao u Herceg Novi sa majkom, iz Zemuna. Ona je kupila kućicu, “vrata u vrata” sa Roganovićima. Bolovala je od astme i tu je umrla desetak dana prije ubistava, a Milan ju je sahranio u Srbiji. Ni on nije radio. Pred Novu godinu je primio 100 eura pomoći od opštine Herceg Novi. Za majčinu smrt je na suđenju optuživao Roganoviće i stres oko placa. Pio je, kažu, stalno neke lijekove i, po svoj prilici, predstavljao potencijalnu opasnost, o čemu se, izgleda, nije vodilo računa. I stradala je na stravičan način cijela porodica.

Proslavljao egzistenciju za porodicu

Slavoljub Roganović, rodom iz Cuca kod Cetinja, došao je u Herceg Novi pre 15 godina i tu zasnovao porodicu. Kuća baraka u kojoj je živio, kao i susjedova, ovdje je postavljena posle zemljotresa 1979. godine. Bila je to pomoć Norvežana. Nije bio stalno zaposlen, ali je obavljao razne poslove u građevinarstvu. Tvrdo i uporno, ne libeći se nijednog posla, izdržavao je porodicu. Pred praznik je bio veseo, jer je obezbijedio posao (postavljanje keramike) za januar i februar.